RadarURL
03.09.2016.

And the Moon and the Stars and the World.


Ponekad u noći, pred zadnje sklapanje umornih trepavica, koje se zbog ljubavi tako teško rastaju jedna od druge, ispod umornih kapaka, tamo iza zjenica oživi sav život, zamiriše neko drugo vrijeme, neko vrijeme što je prošlo.

 

Pred san, dok posljednja misao za taj dan baulja po uskim prolazima, bori se protiv crnila što zahvata sva čula, bori se od zaborava što vreba;  ponekad pokrene bujicu i baci na koljena sve osjećaje.

Konture kreveta postanu čvršće, jače, postelja propadne u neke nepostojeće dubine a tijelo krene za njom, tone u neko crnilo, neku otupljenost, nepokretnost.

 

Dok tijelo propada, iza kapaka se vrte neke slike u magli, nepovezano, bez reda i smisla, vrte se lica nekih neznanika, neki strani događaji.

Niz vlasi kose san se lomi i mota, prepliće između prsta, preko lica, iza vrata, preko cijelog tijela.

Napokon iz jagodica, iz peta navire spokojnost, mir, tišina; navire neka blaga težina, pritišće nas, baca dalje u to putovanje, prekida vezu sa svijetom.


Stariji postovi