RadarURL To flow like a river, and drift like a cloud. <body>

To flow like water, and drift like a cloud.












23.09.2017.

Eto, tako.

Neko me je pitao da li sam još u sretnoj vezi, kao da je neki rok trajanja stavljen na istu, kao da se samo čeka završetak, ili kao da postoji mogućnost da se završi.

Znam da ponekad pričamo glasnije, i govorimo riječi koje ne mislimo i znam da se ponekad mrko gledamo preko sobe i da si ne poželimo laku noć svaku noć, i da ponekad spavamo na odvojenim krevetima ali nikad, i baš nikad ne mislim ništa do onog najboljeg za nju, i znam da ponekad ne pričamo i da se ponekad izgubimo u nekoj rutini ali me još uvijek steže negdje oko srca kad je nema dva dana i da još uvijek špricam parfeme po sobi jer i to je dovoljno, jer i miris je bolji nego praznina.

I dalje razmišljam o tebi, i dalje se zaljubljujem u tebe i dalje te otkrivam i dalje te slijedim i dalje te gledam kao veću, bolju, ljepšu, snažniju, pametniju, nježniju od sebe i dalje te gledam kao nagradu od nebesa i dalje te pratim u stopu i ljubim noge i ruke i oči jer hodaju zajedno sa mnom, jer me češke po licu pred spavanje, i miluju po leđima i gledaju djetinje, zaljubljeno, iskreno.

Znam da ti ponekad ne govorim dovoljno koliko si lijepa, koliko si voljena i koliko mi nedostaješ kad si, koliko i na, kafi.

Uvijek, i zauvijek.

 

Nisam ti rekao ali sviđa mi se novi miris kose, i sviđa mi se kako ti je koža mekana u jutro i kako odiše toplinom i sviđa mi se kako se ispružiš i zapetljaš noge u moje i kako mi ne preostaje ništa drugo nego da ti brojim mladeže po leđima i da ti mičem kosu s vrata i golicam ga prstima. Volim kako predeš u polusnu i kako se neartikulisano žališ kad krenem ustati ili kako sa neartikulisanim odobravanjem nastavljaš spavati dok se vraćam još samo deset minuta.

 

Sviđa mi se što te sanjam redovno i nakon sedam godina, i nakon što te gledam cijeli dan, što te ni u snovima ne izbjegavam, naprotiv, kao mali dječačić se postidim kad mi neko drugi zaluta u san i bježim iz njega kako znam i mogu jer ni tamo ne želim ništa i nikog drugog; volim kako mi nakon sedam godina srce zatreperi kad se pojaviš ispod tuša, umotana u plahte i mokre kose, kako ti koža isparava od vrele vode. Volim kako me i dalje loviš pogledom i pokušavaš biti spontana i praviš se luda kao da nisi znala da ti treba vode ili cola iz frižidera, kao da to nije ni postojalo dok se ja nisam ustao i prošetao sobom. Volim kako i dalje pokušavaš biti zlo i nemetati zločeste misli i kako se nakon loše odluke skrivaš iza treptaja velikih, smeđih očiju, u koje se iznova zaljubljujem jer svaki put kad se zagledam u njih nađem po novu nijansu sive, zelene, žute.

Volim kad se nasloniš cijelim svojim tijelom na mene i kao u nekoj vježbi teamwork-a, vjeruješ mi u potpunosti i kao neko nevinašce se klatiš napred nazad jer znaš da te držim i znaš da te ne bih pustio ni za šta na svijetu.

Žao mi je što ti ne govorim često ovakve stvari, ali siguran sam da znaš da mi se srce cijepa kad te vidim bolesnu, tužnu, povrijeđenu, znaš da bih najradije preuzeo na sebe sve što te muči i tišti u kasne sate, znaš da bih protjerao do ivica svijeta svakog ko te mrko pogleda, ko ti kaže ružnu riječ.

 

You’re my kind of woman <3

Uvijek i zauvijek.

23.09.2017.

Obično poslijepodne.

Završio sam s poslom ranije nego inače i sjedio, kao gušter, upijao sunce i pozdravljao se s ljetom i slušao “da nije možda stigla Jesen!?”, to mi je tradicija zadnjih par godina.

Djeca su u školi, roditelji na poslu, starci sjede po klupama, igraju šah, čitaju novine i tračaju o zadnjim dešavanjima; zvukovi motora, zvukovi agregata, zvukovi lifta, vrata, televizora i loše muzike; pratio sam jato ptica kako se mota oko zgrada, oko krošnji i visoko u zraku.

Preko puta, na drugoj strani grada se vide žuti bageri, kamioni, iskopine zemlje i male voćkice, stotine, u redovima, jedna iznad druge, i mali ljudi s crvenkastim majicama, i žutim kapama, i smeđim hlačama.

Nisam nikad imao šta mnogo da radim ali danas nisam radio baš ništa.

Uživao sam u slobodnim satima, žmirkao prema suncu i češao nos i bradu i stomak i dlan i kratku kosu na koju se pokušavam navići.

Sunce se probijalo kroz krošnje i slijevalo se po licu i po nogama i po šeširima a ja sam i dalje sjedio, raširenih ruku na obje strane klupe, podignute glave, posmatrao sam oblake i avion koji nestaje preko planina u daljini.

Govorio sam još samo deset minuta, i ostao sam tako još deset minuta, i još samo pola sata i ostao sam tako još pola sata, i ostao sam još pola sata, i još pola, i još pola a onda su se ljudi počeli vraćati s posla. I dalje sam sjedio na klupi i posmatrao. Izgledali su prazno, zamišljeno, nisu baš dobro izgledali.

Protezao sam se, zijevao, posmatrao ljude i ptice i sunce i krošnje i ništa me nije morilo i ni na šta nisam mislio, ni na lijepo, ni na tužno, ni na loše, ni šta treba da radim kasnije, ni šta treba da radim sutra, to je bilo najljepše od svega.

Nebo je mijenjalo boju iz svijetlo-plave u tamnu-plavu u crvenkasto-plavu, u tamno-sivu pa u crnu a onda su se pojavili sateliti i zvijzde tamo iznad planina gdje je avion nestao ranije.

Blješteća, neonska svjetla su se popalila i promijenila se populacija ljudi, nije više bilo staraca ni djece ni sretnih usklika sa igrališta, zvukovi su postali glasniji, bilo ih je više, bili su bliži; loša muzika, loši tv programi, loše reklame, skupa auta, jeftine haljine, šarene košulje, glave zalizanih kosa, jeftine frizure i ubrzanost, kolotečina ljudi koja se kretala oko mene.

Nisam htio niti jedno auto, nisam se pitao kakva je niti jedna od tih žena i da li bi me češkila po licu pred spavanje. Mase, mase svuda, mase znaju gdje se dešavaju stvari, mase znaju gdje je dobar provod, mase nemaju razum, mase nisu zdrave, i više sam pripadao onim pticama na nebu i onom suncu u daljini i onom korijenju malih stabala u zemlji nego tim masama.

Otkrio sam malog pauka kako miruje na bedru, pustio sam ga da pređe na ruku, preko prsta i gledao ga kako se vrti u krug a zatim spušta na klupu i nestaje u sjeni.

Otkrio sam dvije mačke ispred pekare i psa u parku; otkrio sam da sam umoran, da je hladno i da sam gladan ali mi je i dalje lijepo bilo.



Posmatrao sam duge noge djevojaka, slušao muziku i hodao prema visokim zgradama koje su se dizale u visinu odmah iza parka.

Miris kukuruza i miris palačinki, nutelle i jagode; miris prženog mesa i kuhanog povrća me okruživao.



Sjetim se da imam pudinga u frižideru i produžim korak.

 

 


Stariji postovi